30.11.2016.

2.

Evo zima će.. Mrzim hladno vrijeme i hladne ljude hah. Ne znam što, ali ova studen me vraća nekom starom vremenu, a i ne volim baš kada me prošlost potapša po ramenu da bih joj se okrenula. Obuzme me neka tuga, sjeta, potištenost i kao da traje puna tri mjeseca. Fuj, više volim da se topim nego smrzavam ali hajde proći će. Inače, rođena sam u decembru i dok sam bila mala na pitanje kada mi je rođendan uvijek bih rekla kad pada snijeg, tad je najljepše. E Boga mi sad ne mislim tako, po čitav dan bih ostajala u krevetu uz neku dobru knjigu, šoljicu čaja.. ali obaveze zovu fax, društvo, momak. Nisam nešto dugo u vezi, tek par mjeseci ali vjerujte toliko sam se zaljubila i već sam od njega čula riječi 'volim te', je li to normalno?! Važno mi je da sam mu najvažnija i da mi je stvarno lijepo sa njim, mada me ponekad toliko iznervira da mi dođe da sve to batalim, ali ne mogu. Ljubav je valjda takva. Sve dok je lijepo neka traje, jer kao što mama kaže.. gledaj za ubuduće, možda nećeš naći boljeg. Ne volim pisati mnogo o tome, već sam navela u prvom postu, ali nekad je toliko lijepo da mi se čini nestvarnim. Uglavnom, htjedoh pisati o nečemu drugom.
Da li smo stvarno u stanju povrijediti onu najdražu osobu, mamu? Srce mi se cijepa kada vidim suze na njenom licu i dođe mi da samu sebe izudaram jer je to moja krivica. Toliko toga proživi u život, daje sve od sebe da meni bude fino, a ja se iznova ponašam kao najveća budala. Mrzim što mi je jezik brži od pameti i što ne mogu objasniti da ne mislim uvijek ono što kažem. Jebi ga, uvijek je bilo ne povrijedi te onaj koji hoće, nego onaj kome pokažeš kako. Laku noć.



Made:~honeeybee
Left:1468